Kronika instituta
Ravnatelji
Zavodi
Djelatnici
Kronika instituta
Ravnatelji
Zavodi
Djelatnici
Govor ministra znanosti i tehnologije Prof. dr.
Branka Jerena
Hrvatska je mediteranska i srednjoevropska drzava. Kontinentalni dio Hrvatske na sjeveru granici s drzavom Madarskom, na sjeverozapadu Slovenijom, preko koje je prometno povezana s Austrijom i drugim evropskim zemljama. Morskom putem - Jadranskim morem povezana je s Apeninskim poluotokom Italijom. Istocna obala Jadrana (Hrvatska) je duza i razvedenija od jadranske obale Italije. Hrvatsku obalu cine znamenitom u svijetu velik broj otoka koji se pruzaju u jednom nizu od sjeverne obale do krajne granicne juzne obale u duzini preko 4.000 km.
Pucanstvo i njegov prostorni raspored u uzrocnoj su vezi s prirodnim uvjetima podrucja. Prirodno-geografski polozaj Hrvatskog jadranskog primorja i njenog otocja, na kojem prevladava mediteranska klima s toplim i suhim Ijetima te blagim i kisovitim zimama s prosjecnom godisnjom temperaturom preko 16 C i preko 2.700 suncanih sati (Hvar). Blaga klima, prikladna tla za uzgoj mediteranskih kultura, od davnina su privlacili blize i udaljenije narode na ova podrucja.
Hrvatski otoci i priobalje naseljavani su u paleoliku. U neoliku, od 6.-2. stoljeca pr. n. e., ljudi se pojavljuju kao stocari i ratari, a znali su ukrasavati i glineno posude. Razvila se i trgovina - kontakti s Grckom, Malom Azijom, Bliskim Istokom, Sjevernom Afrikom i s obalama Apeninskog poluotoka.
U grckim pisanim izvorima od 7. st. pr. n. e., spominju se jadranski krajevi, a legende govore o dolasku Grka na nasu obalu navodeni trgovackim instinktom. Stanovnici stare Helade stvorili su preko nasih otoka i dva znacajna transevropska puta. Kad su se za nasu obalu zainteresirali i Grci koji su stvorili vlastitu drzavnu zajednicu na srednjem mediteranu krajem 4. stoljeca prije nase ere, na ovim podrucjima izmijenili su se uvjeti zivota i rada. Grcke kolonije Vis (Issa), Hvar (Pharos), Trogir (Tragurion), Solin (Salona), Stobrec (Epetion) i dr. bile su srediste vinogradarske proizvodnje i trgovine s vinom.
Dolaskom Rimljana na ovo podrucje, sistematski su reorganizirali Ilirik, odnosno regije Histriju i provinciju Dalmaciju.
Pocetkom 7. stoljeca na dalmatinskoj obali Jadranskog mora evidentirani su pripadnici novih naroda - Slaveni. Iako je proces dolaska Slavena u nase strane bio jako slozen i postupan, tu treba posebno istaknuti dvije cinjenice koje su za nasu problematiku jako relevantne. Prva je pad i razaranje Salone, koja se zastalno dogodila u prvoj polovici 7. stoljeca. Dobar dio stanovnika Salone tada bjezi na otoke, kako nas obavijestava Toma Arcidakon, a jedan znacajan dio se sklanja u Dioklecijanovu palacu, koja se pocela graditi 295, a zavrsena je 304. Odmah po zavrsetku izgradnje Palace, car se u njoj naseljava i tu provodi u miru svoje posljednje dane zivota. Poslije njegove smrti, u mauzoleju bit ce tu pokopani njegovi zemni ostaci, ali ce ona biti nastanjena i u vrijeme poslije careve smrti do dolaska brojnih Salonaca, ali ce od sedmog stoljeca u mnogocemu ona biti mjesto nastavljanja kulturnog i ekonomskog dogadanja stare Salone. Dolaskom Ivana Ravenjanina, osnivaca i organizatora Splitske crkve, vec u sedmom stoljecu, vjerski kontinuitet je osiguran. Ovdje se posebno istakao Splitski Evandelistar, koji je po najnovijim istrazivanjima, najvjerojatnije prepisan u Salonitskom skriptoriju oko godina 580, a taj se Evandelistar sada nalazi u splitskoj riznici. U toj se knjizi nalaze i potpisi sesnaestorice splitskih biskupa i njihovih sufragana iz vremena dok je Hrvatska bila slobodna kraljevina. Za pretpostaviti je, da su na toj knjizi Hrvatski kraljevi polagali svoje zakletve vjernosti papi. Tim vise je to vjerojatno, kad se zna za splitske sabore, na kojima su prisustvovali i hrvatski kraljevi. Rano pokrstenje Hrvata njih ce uskoro uvesti u kulturni europski krug, sto nam potvrduje i dolazak benediktinaca na Trpimirov dvor i njihovi tadasnji samostani u nasim stranama, o cemu pise I. Ostojic u svojim knjigama: "Benediktinci u Hrvatskoj".
Druga je cinjenica koja je relevantna za nase proucavanje, nastavak Hrvatske drzave, najprije knezevine, a kasnije i kraljevine, o cemu ce posebno pisati car Konstantin Porfirogenet. Centar je te drzave bio u blizini Splita. U to vrijeme i gradovi "teme dalmatiae" bivaju ukorporirani u Hrvatsku drzavu, pa ce i to umnogome utjecati na gospodarske i kulturne prilike u nasim stranama.
Dolaskom Slavena na Jadransko more, njihov interes za seobama je opao, a porastao je interes bogatstvima mora i priobalja, pa je njihov svakodnevni zivot vezan za morska i priobalna dobra: ribarstvo, maslinarstvo, vinogradarstvo. Stoljecima se vinogradarstvo na ovim prostorima razvijalo kontinuirano, u tijesnoj vezi s razvojem proizvodnih snaga drustva u odredenim povijesnim razdobljima. Zahvaljujuci skromnim zahtjevima vinove loze, u uvjetima uzgoja skrtog dalmatinskog krsa, vjekovima je ona osiguravala egzistenciju covjeku na ovom podrucju. Doseljeni Slaveni govorili su cakavskim dijalektom hrvatskog jezika - zajika ili jazika, prepunog starohrvatskim izrazima, ali i ostacima starog romanskog i drugih jezika, a osobito mletackog dijalekta talijanskog jezika.
Pocetkom 12. stoljeca pucanstvo priobalja i otoka dozivljava odredene promjene zivota i rada. Stvorena je velika Ugarsko- Hrvatska drzava s malim interesom za priobalje, te domicilno pucanstvo pokazuje interes za one narode koji su zainteresirani za ova podrucja kao sto su Mlecani i Venecijanci. Venecija je ulagala posebne napore za osvajanje istocnog Jadrana kako bi zastitila interese na Levantu i Mediteranu. U mnogim burnim zbivanjima na ovim podrucjima, Venecija je stoljecima imala znatan utjecaj. Nakon odlaska imucnih hrvatskih mladica na skolovanje u apeninske zemlje, jaca pismenost i kulturni zivot i to pod utjecajem hrvatskog kruga knjizevnika. Utjecajem hrvatskog kruga knjizevnika osniva se i prvo komunalno kazaliste u Evropi na ovom podrucju, znanstveno se obraduju anticki spomenici, radi se na zdravstvenoj kulturi, a i razvoju poljodjelstva.
Cinjenica da je Hrvatska i u vrijeme svojih knezova i kraljeva, i u vrijeme povezanosti s Madarskom i, kasnije, s Austrijom, bila prozeta krscanstvom, rezultirati ce prisustvom renesanse i humanizma u nasim stranama, pojavom Luciceva: "Ribanja i ribarskog prigovaranja", pjevom Marka Marulica, svojevremeno najcitanijeg evropskog pisca! Krscanstvo, inace u svojoj nauci, covjeka vraca prirodi.
Venecija je 1767. god. osnovala prvu ,,akademiju" u Splitu pod imenom "Societa ekonomika de Spalato", koja je pored poljodjelstva promicala obrt, trgovinu, ribarstvo. Godine 1787. osnovana je slicna akademija u Zadru s imenom "Accademia economico - letteraria di Zara" koja je osim poljodjelstva promicala i knjizevnost.
Organizirana promicanja poljodjelskih i drugih gospodarskih "znanja" u drugoj polovini osamnaestog stoljeca ne bez razloga zapocinju u Splitu.
Pripajanjem hrvatskog podrucja Jadrana, u zajednicku drzavu Austro-Ugarsku, Austrija je neposredno nakon osnivanja Ministarstva poljodjelstva (1868) u Becu, odmah imenovala i u pokrajinu Dalmaciju poljodjelskog nadzornika (Giovanni Arduino). Neposredno nakon osnivanja, Ministarstvo u Becu svojim dekretom 1. srpnja 1894.god. ustanovilo je u Splitu "C. K. KEMICNO GOSPODARSTVENU POKUSAJNU POSTAJU". Postaja je 1895. godine dobila i Statut, u kojem se navodi osnovna zadaca:
"Unaprijediti dalmatinsko poljodjelstvo, posebno one grane koje imaju narocit znacaj kao vinogradarstvo, maslinarstvo, uzgoj svilene bube i dr. i to putem rigorozno postavljenih znanstvenih ispitivanja, kemijskih i mikroskopskih analiza..., istrazivati bolesti kulturnog bilja i nacine efikasne zastite, analizirati i kontrolirati primjenu svih sredstava (repro-materijala) u poljodjelskoj proizvodnji, popularizirati putem tiska i predavanja rezultate istrazivanja, organizaciju obrazovanja posebno iz podrucja enokemije,analizirati i izdavati dokumente o sastavu i tehnoloskoj ispravnosti svih proizvoda poljodjelstva".
Tako je po zamisli Beca, na prostorima prometnog, kulturnog i urbanog dijela istocnog dijela Jadrana, u 19. stoljecu, u gradu Splitu stvorena moderna kompleksno znanstveno-istrazivacka i obrazovna ustanova, sposobna obavljati znacajnu zadacu razvojia poljodjelstva i prehrane stanovnistva ovog podrucja.
Sto godina djelovanja jedne institucije je dugacko razdoblje. U tom dugom razdoblju prohujala su tri osvajacka rata od najblizih susjeda s istoka i zapada sa namjerom pokoriti hrvatski katolicki put, devastirat i visestoljetna kulturna, a zatim i prirodna bogatstva.
Hrvatski puk, koji u svojoj dugogodisnjoj povijesti nikad nije osvajao tude prostore vec iskljucivo na svome branio svoje, pokoriti nisu mogli. Unistiti i devastirati jedan dio kulturnog i prirodnog bogatstva osvajaci su uspijevali, ali devastirati stvaralacki duh hrvatskog naroda nikad nisu uspjeli. Hrvat je ove prostore branio, natapao znojem i suzama, kulturnim i znanstvenim dostignucima je dao znatan prilog svjetskoj civilizaciji, sto je nepobitan dokaz da je bio i da ce ostati dio korpusa civiliziranog svijeta.
Znanstvena dostignuca Instituta kronoloski su navedena u ovoj publikaciji. Bitno je spomenuti da smo medunarodne nagrade i priznanja (kao institucija i pojedinci) poceli dobivati nekoliko godina nakon osnivanja pa sve do 1992. godine. Znacajni dio institutske djelatnosti moze se sagledati i u broju tiskanih znanstvenih i strucnih radova.
Prikupljanje tiskanih radova za razdoblje od 100 godina neprekidnog rada bio je tezak posao iz razloga selidbe (nekoliko puta) pojedinih Zavoda Instituta, a i ratnih zbivanja. Medutim ipak je prikupljeno 1.311 objavljenih radova, sto je dokaz intenzivne znanstveno istrazivacke djelatnosti.
Tijekom sto godina rada mijenjali su se nazivi ustanove: "C. K. KEMICNO GOSPODARSTVENA POKUSAJNA POSTAJA" (1984), "C.K. POLJODJELSKA SKOLA I POKUSALISTE" (1905), "STAZIONE AGRARIA ED ENOLOGICA" (1940), "SAVEZNI NAUCNI ISTRAZIVACKI INSTITUT ZA JADRANSKE KULTURE" (1948), "INSTITUT ZA JADRANSKE KULTURE I MELIORACIJU KRSA" (1964), ali njena namjena je uvijek ostala ista, razvijati znanstvenu misao biotehnickih znanosti i prenositi rezultate istrazivanja na gospodarstvo Mediterana.
Stupanjem na snagu Zakona o ustanovama (1993. god.) Institut je postao javna ustanova nad kojim je Republika Hrvatska stekla osnivacka prava.
Znanstveno istrazivacka djelatnost Instituta je iz podrucja poljodjelstva, prehrambene tehnologije i sumarstva i to na podrucju temeljnih i primijenjeno-razvojnih istrazivanja.
Temeljna istrazivanja obuhvacaju istrazivanja mediteranskog ekosustava u cilju odgovarajuce valorizacije mediteranskog poljodjelstva i sumarstva, a posebice istrazivanja biljnih populacija mediteranskih kultura i to njihovih genetskih, morfoloskih i bioloskih svojstava i iznalazenja najprikladnijih metoda rada za stvaranje novih biljnih vrsta.
Primijenjena istrazivanja obuhvacaju istrazivanja fizikalnih i kemijskih svojstava tla, fizicke i kemijske degradacije tla, introdukcije biljnih vrsta, iznalazenje najprikladnijih sustava uzgoja mediteranskih kultura, tehnologije prerade te bioloskog suzbijanja stetnika i biljnih bolesti.
Pored navedenih, Institut obavlja i druga znanstvena i razvojna istrazivanja i objavljuje njihove rezultate. Osposobljava strucnjake iz drugih mediteranskih zemalja. Odrzava i razvija znanstveno-istrazivacku infrastrukturu kao sto je odrzavanje i kolekcija autohtonih i introduciranih biljnih vrsta iz svih mediteranskih zemalja radi stvaranja banke gena i novih biljnih vrsta prikladnih ovom podrucju uzgoja. Iz ovih kolekcija suvremenim metodama proizvodi se odredeni broj elitnih biljnih vrsta za komercijalne potrebe.
Institut obavlja kontrolu i projektantsku djelatnost prema zahtjevima potencijalnih korisnika iz podrucja poljodjelstva, sumarstva, vodoprivrede, prehrambene tehnologije, prostornog planiranja i zastite covjekove sredine. Institut moze u skladu sa razvojem znanosti i gospodarskim prilikama razvijati i druge djelatnosti koje su u svezi s temeljnom djelatnosti Instituta.
Svoju djelatnost obavlja preko devet organizacijskih jedinica: