Povratak 100 godina instituta Ravnatelji Zavodi Djelatnici

Popularizaciju poljodjelskih znanja na podrucju Dalmacije u drugoj polovini osamnaestog stoljeca vrsila je Venecija i to preko ,,akademija" za promicanje pojedinih gospodarskih aktivnosti. Godine 1767. osniva se prva akademija u Splitu pod imenom ,,Societa economica de Spalato" koja se, osim poljodjelstvom bavila i pitanjima obrta, trgovine i ribarstva. Godine 1787. osniva se slicna akademija u Zadru s imenom ,,Accademia economico-letteraria di Zara" koja se, osim poljodjelstvom, kao osnovnom gospodarskom djelatnoscu, bavila i knjizevnoscu, a 1788. godine osniva se gospodarska akademija i u Kastel-Luksicu.

Mletacko gospodarsko vijece u svom izvjescu istice da je splitska akademija uspjesno izvodila razlicite poljodjelske pokuse, unaprijedila preradu koze, preradu slanih i suhih riba, uvela bolje mlinove za masline, prosirila uzgoj krumpira i dr. Znatan obol sirenju poljodjelskog znanja imaju tadasnji pisci koji se okupljaju oko akademija i pisu o poljodjelstvu. U vecoj ili manjoj mjeri akademije su podrzavale njihov rad. Rezultati toga rada se ocituju u vrlo bogatoj publicistickoj djelatnosti koja je, u inace oskudnim okvirima tadasnjeg tiska, prakticki obuhvatila svu problematiku: od maslinarstva i uljarstva, preko vinogradarstva - vinarstva, pcelarstva, uzgoja zitarica, livadarstva i drugih vidova gospodarstva.

Razdoblje ponovnog podpadanja pod austrijsku vlast od 1814. do 1868. godine obiljezeno je privatnom inicijativom pojedinaca, koja se ogleda u osnivanju niza ,,gospodarskih drustava" sirom Dalmacije. Prosvijeceni dio dalmatinskog pucanstva nastojao je takvim djelovanjem unaprijediti poljodjelstvo kao osnovnu dalmatinsku gospodarsku djelatnost.

Godine 1868. osnovano je u Becu Ministarstvo za poljodjelstvo, a 1869. bio je imenovan prvi pokrajinski poljodjelski nadzornik (Giovanni Arduino). Briga o organiziranju i unapredenju poljodjelske proizvodnje bila je prepustena pokrajinskim vlastima koje su preko poljodjelskog nadzornika sredstava doznacenih za pomaganje pojedinih grupa proizvodnje, te organizirati rad poljodjelskih ucitelja. U razdoblju od 1870. do 1941. godine u obnasanju rukovoditeljstva dalmatinskog poljodjelstva izmqenilo se ukupno 12 osoba, medu kojima su Zotti i Ozanic ostavili najdublje tragove svojim prakticnim i publicistickim radom. Godine 1874. imenovan je i prvi poljodjelski ucitelj (Rikard Antunovic). Sluzba poljodjelskih ucitelja polako se razvijala tako da je do 1895. godine na podrucju Dalmacije djelovalo sest poljodjelskih ucitelja. Time su postavljeni temelji organizirane poljodjelske sluzbe.

Zaceci poljodjelske sluzbe i organiziranog poljodjelskog prosvjecivanja i skolstva u drugoj polovini devetnaestog stoljeca odvijali su se u uvjetima budenja nacionalne svijesti i teznje za podizanjem dalmatinskog gospodarstva u kojem je poljodjelstvo imalo vodece mjesto. U dalmatinskoj poljodjelskoj proizvodnji to je razdoblje obiljezeno znacajnim zbivanjima u vinogradarstvu. Pedesetih godina, zbog napada oidiuma u Italiji i Francuskoj, dalmatinsko vinogradarstvo dozivljava prvu veliku konjukturu. Sve raspolozive kolicine vina izvoze se u Italiju uz vrlo visoke cijene. To je razdoblje naglog sirenja vinograda i vinogradarske proizvodnje. No ta konjuktura traje samo desetak godina; talijanski su vinogradari nasli lijek protiv oidiuma, a onda se ta bolest pojavila kod nas.

Sredinom druge polovine proslog stoljeca, dalmatinsko poljodjelstvo, prvenstveno vinogradarstvo, dobiva znacajne dimenzije pogotovo u izvoznim poslovima. Formirana poljodjelska administracija, strucna sluzba, zaceci skolstva i ojacalo gospodarstvo stvaraju uvjete i postavljaju zahtjev da se za podrucje Dalmacije osnuje poljodjelska znanstvena institucija koja ce se baviti znanstvenom problematikom razvoja poljodjelstva ovog podrucja. Uvidjevsi opravdanost nastojanja jedne takve institucije, Ministarstvo poljodjelstva u Becu je svojim dekretom od 1. srpnja 1894. godine je ustanovilo C. K. KEMICNO - GOSPODARSTVENU POKUSAJNU POSTAJU U SPLITU. Postaja je 15. srpnja 1895. dobila svoj prvi Statut.

Osnivanje Postaje kao znanstvene analiticko-kontrolne i obrazovne institucije u poljodjelstvu imalo je izuzetni znacaj. Njeno osnivanje predstavlja prvi korak ka organiziranom pristupu znanstveno- -istrazivackom radu u poljodjelstvu na podrucju Hrvatske.
Postaja je bila smjestena u prostorijama telegrafskog ureda u danasnjoj Marmontovoj ulici. Dodijeljene prostorije su se vise puta adaptirale za potrebe Postaje, a adaptacijom 1896. godine bile su podijeljene prema namjeni u dva dijela. U prvom dijelu su bili smjesteni laboratoriji s nuznom opremom za istrazivacki i kontrolni rad, drugi dio je bio podesen kao poljodjelski muzej raznih zbirki, modela i strojeva. U tom sklopu nalazila se i sala za predavanja gdje su se povremeno odrzavali i razni tecajevi. Godine 1898. Postaja je posjedovala biblioteku od 4.000 strucnih knjiga i primala pedeset casopisa. Iste godine nabavna vrijednost inventara iznosila je 23.826 fiorina.

U prvim godinama djelovanja rad postaje se odvijao unutar laboratorija. Terenska istrazivanja, uz punu suradnju s Pokrajinskim nadzornistvom za poljodjelstvo i sluzbom poljodjelskih ucitelja, vrsena su na privatnim gospodarstvima sirom Dalmacije, te na drzavnim vocno-loznim rasadnicima.

Takav rad unatoc povoljnim pocetnim rezultatimal nije mogao udovoljiti svim zahtjevima koji su bili postavljeni za Postaju u Statutu iz 1895. godine Istodobno, nakon prestanka rada poljoprivredne skole u Gruzu, pojavio se ponovno problem poljodjelskog skolstva. Iz tih razloga, prema rijecima inzenjera 1. Slaus-Kantaschiedera, tadasnjeg direktora Postaje. "pocelo se raditi o osnutku nove poljodjelske skole, koja bi uz teoretsko prakticnu pouku morala izvoditi razne pokuse gospodarske naravi, za koju svrhu je bilo potrebito, da se doticnoj poljodjelskoj skoli pridruzi postojeca Kemicno pokusajna postaja jer bi skola bez te Postaje bila nepotpuna i ne bi sasvim odgovarala potrebama pokrajina. Ovakvim zdruzenjem nastaje uski savez izmedu djelovanja skole i Postaje, pod vodstvom istog ravnateljal a to znaci jedinstveni i stalni pravac za cijelo djelovanje.

Tako je 8. listopada 1905. osnovana skola u sklopu Postaje, te je nova ustanova Statutom iz iste godine dobila naziv C. K. POLJODJELSKA SKOLA I POKUSALISTE U SPLITU. Za potrebe nove ustanove 1907. godine je u Splitu, u danasnjoj Frankopanskoj ulici 11, podignuta velika trokatna zgrada.

Tako je, po zamisli i po pruzenim uvjetima pocetkom stoljeca u Dalmaciji, stvorena moderna kompleksna znanstveno-istrazivacka i obrazovna ustanova sposobna za izvrsenje znacajnog utjecaja na razvoj gospodarstva ovog podrucja.

Uz analiticki rad o kontroli kvaliteta prehrambenih proizvoda, (prvenstveno vina i ulja) vodila se statistika o sastavu i kvaliteti vina. Eksperimentalni rad se odvijao u skladu s problemima i potrebama proizvodnje. To je razdoblje naglog propadanja vinograda od filoksere ali i vrlo intenzivne obnove dalmatinskih vinograda na americkim podlogama, sto najbolje ilustrira cinjenica da je samo u razdoblju od 1905. do 1910. godine podignuto oko 15.000 hektara vinograda. Upravo djelovanju te ustanove pripada velika zasluga sto je u relativno kratkom vremenu izvrsena prva regeneracija vinograda u Dalmaciji.

U vinarstvu se ispitivala kvaliteta dalmatinskih vina i tehnoloski postupci vinifikacije. U maslinarstvu je zapocet rad na istrazivanju sorti maslina, agrotehnici u maslinicima, a posebno se proucavala prerada maslinova ulja. Uporedno je zapocet intenzivan rad na ispitivanju umjetnih gnojiva i nacina njihove efikasne primjene u raznim kulturama. Zapoceo se pionirski rad na istrazivanju najvaznijih bolesti i stetnika kultumog bilja i njihovom suzbijanju. Obavljale su se i prve kemijske analize tla. Znatna paznja je posvecena istrazivanju mogucnosti introdukcije novog krmnog bilja suncokreta, lucerke i dr.

Usporedno s eksperimentalnim radom odvijao se rad na poljodjelskom obrazovanju u Splitu sa praktickim vjezbama u filijali na Glavici-Knin.

Djelovanjem ustanove i dobro organizirane poljodjelske sluzbe, koja je odgovarala tadasnjim prilikama, za relativno kratko vrijeme, za nekih dvadesetak godina, poljodjelstvo Dalmacije je znatno krenulo naprijed. Uspjesnom radu Postaje i razvoju poljodjelstva u Dalmaciji mnogo je doprinijela vlada u Becu, koja je ulagala znatna financijska sredstva u razvoju dalmatinskog gospodarstva.

Stvaranjem nove drzave Jugoslavije zadan je ovoj ustanovi tezak udarac. Uredbom od 19. prosinca 1918. godine oduzeta je Poljodjelskom zavodu zgrada u Splitu i dodijeljena najprije Obrtnickoj, a kasnije Tehnickoj skoli. Poljodjelska skola s inventarom prenesena je na Glavicu kod Knina, dok je za obavljanje eksperimentalnog i laboratorijskog rada ostavljen vrlo skucen prostor u bivsoj zgradi. Pokusne povrsine oko zgrade se smanjuju zbog izgradnje izlozbenog paviljona, a kasnije radi izgradnje gimnazije i drugih potreba.

Zanemarivanjem vaznosti poljodjelskih istrazivanja rad ove ustanove sveden je u okvire kontrolne sluzbe. Znanstveno- eksperimentalni rad je onemogucen s motivacijom da u Dalmaciji nisu potrebna istrazivanja, vec to stajaliste bilo pogresno i stetno nije potrebito isticati, jer to potvrduje citav niz nerijesenih problema kojima se znanstvene ustanove, izvan ovog podrucja, nisu mogle ni htjele baviti.

Godine 1922. donesen je zakon o oglednim i kontrolnim stanicama u Kraljevini SHS. Tim zakonom osnovane su stanice u Topcideru, Osijeku, Zagrebu, Mariboru i Ljubljani. Splitska Postaja nije spomenuta, jer se o njoj nije vodilo racuna.

Takvo potcjenjivanje najstarije znanstvene poljodjelske ustanove u tadasnjoj Jugoslaviji, nije bilo samo odraz nepoznavanja specificnosti poljodjelstva jadranskog podrucja nego i politicka orijentacija centralne vlasti u Beogradu koja je sistematski zapostavljala gospodarstvo obalnog podrucja. Tek nakon ostrih protesta iz Dalmacije, Ministarstvo poljodjelstva 1925. godine donosi uredbu kojom se u Splitu osniva POLJOPRIVREDNA OGLEDNA I KONTROLNA STANICA, umjesto bivse Poljoprivredne skole i Kemijske postaje.

Rjesenjem Ministarstva poljoprivrede od 7. svibnja 1925. godine (br. 16275/ll) Poljoprivredna skola i kusaona mijenja svoj naziv u POLJOPRIVREDNA OGLEDNA I KONTROLNA STANICA. Reorganizacijom bivse ustanove, shodno zakonu o oglednim i kontrolnim stanicama, pored vec postojeceg kemijskog odsjeka, koji je istodobno fungirao kao agrokemijski i enoloski, osnivaju se i drugi odsjeci: entomoloski (1925.), fitopatoloski (1929.), agrobotanicki (1930.) i pedologki (1929.).

Nova Stanica je od bivse ustanove preuzela kontrolu ziveznih namirnica (poglavito vina i alkoholnih proizvoda) i kontrolu raznih industrijskih proizvoda. To je obavljala sve do 1930. godine kad je osnovan HIGIJENSKI ZAVOD u Splitu.

Djelatnost kontrole vina uskladena je s novim zakonom o vinu, a teritorij nadleznosti je prosiren od Primorske na Zetsku i Drinsku banovinu.

Kako je proizvodnja buhaca postala vrlo interesantna, u ulici Nikole Tesle 8 je sagradena 1933. godine posebna zgrada u kojoj je smjesten laboratorij za istrazivanje buhaca.

Razvojem znanstveno istrazivacke djelatnosti stanice, 1939. godine odobrena su sredstva za izgradnju nove zgrade. Projekte je izradio inz. Marko Markovina. Na zalost, ratna zbivanja koja su uskoro uslijedila onemogucila su realizaciju tog projekta.

U drugom svjetskom ratu institucija se uspjela odrzati pod nazivom STAZIONE AGRARIA ED ENOLOGICA. Njezino djelovanje bilo je svedeno uglavnom na laboratorijski rad. Od 1944. do 1946. godine ustanova je djelovala pod imenom OBLASNA GOSPODARSKA STANICA, a kasnije pod imenom REJONSKA POLJOPRIVREDNA STANICA.

Nakon drugog svjetskog rata i savladavanja prvih teskoca, Stanica se pocima sve vise orijentirati na svoje osnovne zadace, pa se pojacava strucnim i znanstvenim kadrom, arondacijom prosiruje u Kastel Starom svoje objekte za maslinarstvo i vocarstvo, a u Kastel Luksicu za vinogradarstvo i povrcarstvo. U to vrijeme prihvacena je cinjenica da se jadransko obalno podrucje, po svojim ekoloskim obiljezjima, bitno razlikuje od ostalih krajeva zemlje pa su zbog toga problemi poljodjelske proizvodnje specificni i zahtijevaju posebno izucavanje i rjesavanje. Pored toga, ovo podrucje povrsinom od 30.000 km2 u cijelosti se podudara s granicama jadranskog dijela krsa, koji svojim fenomenima daje glavno obiljezje poljodjelstvu i sumarstvu ovog kraja.

Rejonska poljoprivredna stanica u Splitu, obzirom na dugu tradiciju imala je neophodne uvjete da preuzme tu ulogu, pa je vlada FNRJ 30. kolovoza 1948. donijela Uredbu kojom se osniva SAVEZNI NAUCNO-ISTRAZIVACKI INSTITUT ZA JADRANSKE KULTURE.

Dajuci INSTITUTU savezni karakter imalo se za cilj povezati znanstvenu istrazivacku i savjetodavnu djelatnost poljodjelstva na podrucju Jadrana.

Istrazivanja su se obavljala po jedinstvenom programu za cijelo podrucje. Nakon dvije godine djelovanja pod pokroviteljstvom saveza, nadleznost nad INSTITUTOM 1950. godine preuzima NNR Hrvatska. U tom vremenu iz sastava INSTITUTA se izdvaja postaja u Fazani, Baru, Kastel Starom (1952.) i konacno postaja u Dubrovniku (1954.) godine. Nakon toga sve znanstveno-istrazivacke ustanove u NR Hrvatskoj presle su sa budzetskog na samostalni sistem financiranja. To je bilo tesko razdoblje, jer je INSTITUT sredstva za opstanak morao osiguravati obavljanjem usluznih djelatnosti za potrebe raznih gospodarskih organizacija.

Unatoc vrlo nepovoljnim prilikama za znanstveno-istrazivacku djelatnost, suradnja s terenom je bila vrlo utjecajna, tako da u poljodjelskoj proizvodnji Dalmacije nema ni jednog zahvata u kojem nije sudjelovao INSTITUT. U tim teskim uvjetima nije se moglo investirati u nabavu suvremene opreme, niti posvetiti znatniju paznju izobrazbi i popuni znanstvenih kadrova.

Osnivanjem Savjeta za znanstveni rad 1959. godine stvoreni su nesto povoljniji uvjeti za znanstvena istrazivanja. Iako u skromnom obimu sredstava za tu svrhu, prosiruju se postojeca i pocinju nova istrazivanja na objektima INSTITUTA u Kastelima i Duilovu. Rjesenjem Narodnog odbora kotara Split (06-11206/1) od 27. 9. 1960. godine, ponovno se INSTITUTU pripaja ranije odvojena postaja za maslinarstvo i vocarstvo u Kastel Starom. Rjesenjem Izvrsnog vijeca Sabora NR Hrvatske (03/3-21286/1-330) od 1. 11. 1962. godine rasformira se Institut za sumarska i lovna istrazivanja NR Hrvatske, te se njegova sumarsko-pokusna postaja u Splitu pripaja INSTITUTU. Tako i problematika sumarstva jadranskog podrucja i melioracije sumskih povrsina na krsu, potpadaju pod djelatnost INSTITUTA.

Iz navedenih razloga, odnosno prosirenja djelatnosti na problematiku erozije i melioracije, Skupstina opcine Split donijela je odluku 03-12367 od 24. kolovoza 1964. godine o promjeni naziva Instituta u: INSTITUT ZA JADRANSKE KULTURE I MELIORACIJU KRSA.

Godine 1964. na lokalitetu Duilovo - Split je izgradena nova poslovna zgrada. Time su laboratorijske i druge sluzbe smjestene na odgovarajucoj povrsini od 2500 m2.

Rad instituta u tom vremenu obavlja se preko organizacijskih jedinica-odjela.

INSTITUT je u svom razvojnom putu u raznim formama i s raznim intenzitetom njegovao i obrazovnu djelatnost. Razvijajuci tu svoju djelatnost doslo se do saznanja o potrebi institucionaliziranja trajne suradnje izmedu Instituta i fakulteta poljoprivrednih znanosti Sveucilista u Zagrebu, pa je tako, 11. studenog 1977. godine, doslo do potpisivanja zajednickog sporazuma o osnivanju CENTRA ZA STUDIJE POLJOPRIVREDE MEDITERANA.

Centar za studije poljoprivrede Mediterana predstavljao je organizacijski oblik povezivanja Instituta za jadranske kulture i melioraciju krsa u Splitu i Fakulteta poljoprivrednih znanosti u Zagrebu kojim potpisnici ostvaruju trajan i zajednicki interes s ciljem odgojno-obrazovnih potreba i razvoja znanstveno- istrazivackog rada u oblasti poljodjelstva Mediterana.

Potpisnici su, glede zajednickih djelatnosti u radu Centra, koristili slijedece organizacijske oblike: