Kemicno-gospodarstvena pokusajna postaja nije imala poseban odjel za biljnu proizvodnju. Medutim, kako je proizvodnja nekih kultura (suncokreta lucerne i zitarica) bila razvijena, nije se mogao mimoici rad na razvoju te proizvodnje. Ispitivanja su se ogranicila na utvrdivanju prikladnog sortimenta, nacinu uzgoja i odredivanje najprikladnijih kombinacija gnojiva za primjenu.

Otvaranjem Poljodjelske ucionice 1905. godine pri postojecoj Postaji, uvodi se u nastavu povrcarstvo kao poseban predmet kako bi se polaznici upoznali s dostignucima u proizvodnji povrca. Osim predavanja uvodi se i prakticna nastava iz te grane, pa su vec 1906. godine podignuta i prva klijalista u okviru skole. Klijalista su bila betonska sa zeljeznim okvirima, sto je za ono vrijeme predstavljalo najsuvremenije rjesenje. U takvim uvjetima radilo se i na ispitivanjima novih sorti i vrsta raznog povrca, a glede ekoloskih cimbenika najveca se paznja posvecivala ranoj zrelosti. Pored ispitivanja, skola je u okviru Postaje djelovala na razvoj povrcarske proizvodnje kako bi se u proizvodnju uvele nove sorte i nove vrste. Davala su se i uputstva za zagtitu kulture od biljnih bolesti i stetnika. Rad je bio vrlo razgranat.

Godine 1925. u okviru Poljoprivredno-ogledne i kontrolne stanice formiran je Agro-botanicki odjel. Zadatak Odjela je kontrola uvezenog sjemenja u unutrasnjem prometu. Pored tog zadatka u Odjelu su se ispitivale zitarice, rani krumpir te druge povrcarske kulture. Od 1935. godine poceo je inenzivan i sistematski rad na razvoju raznih povrcarskih kultura. Utvrdivale su se ~ajprikladnije sorte za ranu proizvodnju (rajcica, tikvica, mahuna, graha itd.) te za zimsku prozvodnju (kupusa i cvjetace). Zitarice su i dalje zauzimale vazno mjesto, jer je njihova proizvodnja bila jos uvijek rasirena. Moramo napomenuti da se u tom vremenu pa do ll. svjetskog rata problemima povrcarstva bavio samo jedan strucnjak, pa je i razumljivo sto rad nije bio zamasniji i sto rezultati nisu veci.

Od 1945. godine rad se prosirio i na druge kulture, na one koje su vec bile uvedene i na one koje se zeljelo uvesti u proizvodnju zbog tadasnjih potreba. Organiziraju se pokusi duz citave obale i unutrasnjosti. Obavljaju se brojna ispitivanja s uzgojem pamuka, psenice, kukuruza i sirka. Dobiveni su vrlo znacajni rezultati. Dalje se nastavilo raditi na izboru i uvodenju najboljih sorti za proljetno~jetnu proizvodnju s ciljem na ranu zrelost, visinu priroda i kvalitet kao i za jesensko-zimsku proizvodnju. Neprekidno se radilo s rajcicom, salatom endivijom (Cichorium), salatom (Lactuca), kristalnom zimskom i Ijetnom, blitvom, kupusima i cvjetacama. Vrlo je znacajan rad na selekciji nekih povrcarskih kultura. Iz udomacenog sjemenskog materijala salata kopice dugogodisnjim radom selekcionirano je sjeme s najboljim svojstvima, uvijek vodeci racuna o mogucnostima podneblja i potreba. Selekcionirano je i sjeme kristal salate koje se jos i danas koristi u proizvodnji. Ispitane su sorte udomacenih kasnih cvjetaca. Proizvodnja te kulture znacajna je u splitsko- trogirskom podrucju. Ta je proizvodnja osobito vazna i za izvoz i za unutrasnje trziste. Pored rada na domacim sortama povrca, neprestano se radi na introdukciji novih vrsta i sorti.

Na osnovi vlastitih ispitivanja utvrdene su najpovoljnije agrotehnicke mjere za vecinu povrcarskih kultura. Rezultati ispitivanja i proizvedeno selekcionirano sjeme predani su proizvodnji.

U svom djelokrugu rada Zavod je ispitivao proizvodnju ranog povrca u stakleniku hidroponu. To je bila nova proizvodnja. Odabirao se novi sortiment, nacin prehrane, zastita i ostalo. Ispitivanja su trajala nekoliko godina i rezultati su zadovoljili.

Pored vec nabrojenih djelatnosti iz povrcarstva Institut je registriran i za strucnu kontrolu nad proizvodnjom poljodjelskog sjemenja, i to svih vrsta i kategorija sortnog sjemenja povrca i cvijeca, zatim strnih zitarica te za utvrdivanje kvaliteta doradenog sjemenja za sve vrste.

Danasnja i buduca djelatnost Zavoda je introdukcija novih sorti za sto veci broj povrcarskih kultura. U zadnje dvije godine nas rad je bio ogranicen na tri kulture (articoka, brokula i crveni radic). Uspostavili smo zavidnu suradnju s Agronomskim fakultetom u Zagrebu i PZ ,,Obnova" u Trogiru (rad sa pokusima), a u inozemstvu s najpoznatijim proizvodacima sjemena (Italija, Izrael, SAD i Nizozemska). Tijekom iduce dvije do tri godine planiramo osposobiti par mladih strucnjaka i sa adekvatnom podrskom Ministarstva poljodjelstva i Ministarstva znanosti razviti jedan dobro organizirani zavod, odnosno Centar za povrcarstvo Mediterana.

Cvjecarstvo, kao djelatnosti poljodjelske proizvodnje, dozivljava uspon na obalnom podrucju gdje su klimatske prilike najpovoljnije. Prvenstveno se to odnosi na proizvodnju rezanog cvijeca: karanfila, gerbera i lukovicastih vrsta. Sadni materijal za domace proizvodace bio je iz uvoza. Takva orijentacija se iz godine u godinu susretala s nizom neprilika, koje su krajem sedamdesetih i pocetkom osamdesetih godina prijetile opstanku ove proizvodnje. S druge strane domaci proizvodaci sadnica su imali znatnih teskoca sa razvojem i plasmanom. Institut je 1969. godine prvi u zemlji poceo s proizvodnjom sadnog materijala karanfila i gerbera kroz poslovno-tehnicku suradnju s firmom Barbaret-Blanc.

Orijentacija Instituta je od samog pocetka bila stvoriti osnovu za vlastitu proizvodnju sadnog materijala. Iz godine u godinu, vlastitim ulaganjem i podizanjem strucnog kadra, usvojili su se novi tehnoloski postupci i postepeno zatvarao ciklus proizvodnje. U prvoj fazi uvozile su se reznice koje su se oziljavale u objektima Instituta. Drugu fazu obiljezava uzgoj uvezenih maticnih biljaka karanfila i gerbera, te proizvodnja reznica i oziljavanje. Treca faza rezultirala je eliminacijom uvoza. Osnova trece faze je proizvodnja vlastitih maticnih biljaka, koje u potpunosti odgovaraju svjetskim normama (slobodne od virusa, bakterija traheomikoza).

Mogucnosti koje su stvorene na proizvodnji elitnog sadnog materijala su velike i mogle bi zadovoljiti potrebe domacih proizvodaca sadnog materijala. U problematici cvjecarstva doslo je do odredenih nepravilnih usmjeravanja djelatnosti. Od osnovne znanstveno-istrazivacke postavke preslo se na komercijalnu proizvodnju. Komercijalno usmjerenje u nedostatku obrtnih sredstava, iskustva u komercijalnoj organizaciji rada, loseg rukovodenja, samoupravljanja i dr., negativno se odrazilo na Zavod, a financijski na cjelokupnu djelatnost Instituta. Neadekvatna djelatnost Zavoda, prekinuta je 1990. i 1992. god. Zavod se oslobodio komercijalne proizvodnje cvijeca, i orijentirao se je iskljucivo na proizvodnju elitnog repromaterijala za potrebe poznatih proizvodaca. Objekti koji su sluzili za komercijalnu proizvodnju, jednim dijelom se koriste za potrebe znanstveno-istrazivackog rada, a za drugi dio se iznalaze najprikladniji oblici suradnje (uz suglasnost Ministarstva znanosti) s gospodarskim subjektima.