Rad na zastiti bilja je od doba osnutka nase ustanove, kao i u prva dva desetljeca naseg stoljeca, bio tretiran u sklopu proizvodnih grana vinogradarstva, vocarstva i povrcarstva. Taj stav rezultirao je iz cinjenice sto se zastita bilja kao znanost nalazila u pocetnoj fazi razvitka. Sa skromnim rezultatima i skucenim djelokrugom prakticnog djelovanja ona se tada jos nije bila razvila do odvojene discipline. Medutim, vec u to doba nastojala su se rijesiti mnoga pitanja vezana za zastitu kulturnog bilja. Tako su vec krajem proslog, a narocito pocetkom novoga stoljeca izvrsena mnoga ispitivanja zastitnih sredstava. Provedena su usporedna ispitivanja onda postojecih fungicida za subijanje peronospore (Plasmopara viticola) i luga (Uncinula necator). U tim ispitivanjima, protiv peronospore dana je prednost bordoskoj juhi, a sumporu protiv luga. U to doba se takoder ispitalo insekticidno djelovanje duhanskog ekstrakta, pri cemu je utvrdena njegova efikasnost pri suzbijanju raznih vrsta lisnih usi (Aphidina) .
Veliki impuls razvitku zastite bilja dali su rezutlati steceni u susjednim zemljama. U pocetku su se ta iskustva primjenjivala u nasim uvjetima. Toga posla prihvatili su se strucnjaci specijalisti koji su se u to vrijeme poceli osposobljavati. Oni pak koji su vec posjedovali odredeno predznanje poceli su se baviti iskljucivo zastitom bilja. Tako je radio Petar Novak, koji je 1925. godine postao voditelj novoosnovanog Entomoloskog odjela, kasnije nazvanog ,,Odjela za zastitu bilja".
Proteklo razdoblje djelatnosti Zavoda za zastitu bilja mozemo podijeliti u tri glavne razvojne faze, koje su odredene razvojem znanosti o biljnoj zastiti.
Razdoblje do pojave zastitnih sredstava na osnovi DDT-a, koji je
otkriven tijekom ll. svjetskog rata, predstavlja prvu razvojnu fazu. U toj fazi,
kada su zastitna sredstva bila vrlo slabog ucinka, glavna paznja bila je
posvecena upoznavanju entomofaune u cjelini, a narocito njihovih stetnih
predstavnika na Hrvatskom sredozemnom podrucju. U tom razdoblju
veoma su znacajni istrazivacki radovi Petra Novaka na inventarizaciji
insekatskog reda kornjasa sa navedenog podrucja. Za svoj pozrtvovni rad
Petar Novak je odlikovan 1930. godine, a pred kraj svog zivota dobio je
priznanje u vidu Nagrade za zivotno djelo, koje mu je dodijelila Skupstina
opcine Split 1968. godine. Po svom radu Petar Novak je poznat u
entomoloskoj znanstvenoj javnosti citave Evrope, pa i ostalog svijeta, a
mnoge novopronadene insekatske vrste na podrucju naseg sredozemnog
podrucja dobile su ime po tom nasem vrijednom znanstveniku.
Iako su mogucnosti suzbijanja biljnih stetnika bile vrlo skromne, ucinjeni su mnogobrojni pokusaji da se ogranici stetno djelovanje nekih gospodarski najznacajnijih insekatskih vrsta. Tako su tijekom cetvrtog desetljeca naseg stoljeca provedena pokusna suzbijanja maslinine muhe (Dacus oleae) u sjevernoj i juznoj Dalmaciji. Tim pokusajima obuhvaceno je stotine tisuca stabala maslina. U tom razdoblju provedena su uspjesna suzbijanja grozdovog moljca (Polychrosis botrana) i zilogriza (Capnodis tenebrionis).
Tada se za suzbijanje stetnih insekata najvise upotrebljavao ekstrakt dobiven iz buhaca (Pyrethrum cinerariaefolium var. Dalmaticum). Spomenuta se biljka uzgajala na podrucju Dalmacije, pretezno na njezinom otocnom dijelu. Zbog visokog sadrzaja pyrethrina, tvari otrovne za mnoge vrste insekata, dalmatinski se buhac cesto upotrebljavao za suzbijanje nekih stetnih insekata u povrcarstvu, kao sto su lisne usi (Aphidina), te u vinogradarstvu protiv raznih vrsta pipa (Othiorhynchus spp.).
U istom razdoblju uspjesno su izvrseni brojni pokusi u suzbijanju biljnih bolesti na strnim zitima, agrumima~i nekim drugim vocnim vrstama.
U drugoj fazi razvoja, nakon pojave DDT-a i opcenito naglog razvoja fitofarmacije, teziste istrazivanja bilo je u detaljnom ispitivanju biologije i nacina zivota nekih stetnih insekata nageg jadranskog podrucja. To je bilo nuzno radi dobivanja osnove za sto pravilniju primjenu novih zastitnih sredstava. Pored toga su izvrsena i brojna bioloska testiranja mnogih novih sredstava za zastitu bilja. Mnoga od tih sredstava prihvacena su u praksi, te su posluzila za suzbijanje raznih nametnika protiv kojih su poljodjelnici do tada bili nemocni. Tada su provedene mnoge uspjesne akcije sireg razmjera na podrucju Dalmacije. U suradnji sa strucnjacima Fitosanitetske postaje iz Splita, provedene su akcije suzbijanja zicnjaka (Elateridae). U meduvremenu su se neka sredstva pokazala jako podesnim i za suzbijanje vrlo opasnih stetnika masline, moljca i muhe. Nakon ispitivanja tih sredstava u uvjetima dalmatinskog podneblja, odreden je nacin za njihovu primjenu pa su u suradnji sa strucnjacima Fitosanitetske postaje organizirane siroke akcije za suzbijanje spomenutih stetnika na cijelom podrucju Dalmacije.
Godine 1958. doslo je do jaceg napada sredozemne vocne muhe (Ceratitis capitata) karantenskog stetnika na podrucju Dalmacije. Strucnjacima Zavoda povjereno je ispitivanje nacina ponasanja spomenutog stetnika na podrucju obale, te ispitivanje nacina njihovog suzbijanja, o cemu je objavljeno vise zapazenih radova.
Intenziviranjem povrcarske proizvodnje, a posebno naglim razvojem cvjecarstva na podrucju Dalmacije, djelatnost Zavoda se prosirila i na te kulture.
Sve veca primjena raznih zastitnih sredstava dovela je do mnogih nevolja u citavom svijetu. Stetne posljedice sve obilnije primjene ocitovale su se u opasnom zagadivanju covjekove okoline, jer vecina primijenjenih sredstava su otrovi koji izravno ili neizravno ugrozavaju covjekovo zdravlje. Pored toga pojavilo se negativno pomicanje bioloske ravnoteze. Vrlo znacajno su oslabili potencijali gospodarski pozitivnih bioloskih regulatora, pa su kao posljedica uslijedile kalamitetne pojave nekih stetnih vrsta, inace otpornih na razna zastitna sredstva. Tako su nekada bezopasne vrste postale vrlo vazan gospodarski problem. Naglaseni primjer u tom smislu bile su posljedice neprikladnog nacina suzbijanja maslinine muhe i moljca. Naime, pravodobnom primjenom nekih kemijskih insekticida (estera fosforne kiseline) moguce je spomenute organizme potpuno sprijeciti u njihovom stetnom djelovanju. Medutim, upotreba tih insekticida nije bila bezopasna. Prva poteskoca se odnosila na insekticidne ostatke, kojih se cesto nalazilo u ulju u nedopustenim kolicinama, dok je druga poteskoca bila povezana s neugodnim posljedicama poremetnje bioloske ravnoteze u prskanim maslinicima.
Suzbijanje maslinine muhe i moljca spomenutim neselektivnim insekticidima omogucena je pojacana pojava stitastih usi (Coccina), jer su korisni insekti (predatori i paraziti stitastih usi) bili unisteni, a stitaste usi ostajale zivim razmnozavajuci se bez smetnji. Zato je trebalo traziti prikladnije nacine suzbijanja maslinine muhe i moljca.
Tu novu, trecu fazu razvoja Zavoda, obiljezava pojam ,,integrirane zastite" koja zastupa nacelo jedinstva razlicitih postupaka u zastiti bilja, a koji su uskladeni sa zdravstvenim zahtjevima covjeka i prirodne cjeline.
U svezi s tim, za suzbijanje maslinine muhe jako vaznim postalo je saznanje da hidrolizirani proteini snazno privlace njezine odrasle oblike. Pomocu njih moguce je privuci odrasle muhe na vrlo male povrsine. Ako se otopina takvih mamaca zatruje odgovarajucim insekticidom, privucene muhe ce uginuti prije nego se oslobode svojih jaja. Takvim nacinom suzbijanja trose se vrlo male kolicine mamaca i insekticida (stotinjak puta manje), jer se prska samo pojedina grana na svakoj trecoj odnosno cetvrtoj maslini. Sto to znaci za Ijudsko zdravlje nije potrebno naglasavati. Medutim, to nije jedina prednost suzbijanja muhe zatrovanim mamcima. Naime, hidrolizirani proteini ne privlace predatore, sto je od osobite vaznosti za ocuvanje korisnih vrsta u maslininoj biocenozi. U teznji da se prakticki prikazu mogucnosti koje stoje na raspolaganju nasim maslinarima, strucnjaci Zavoda, uz tehnicku suradnju zainteresiranih, dmeonstrirali su od 1975. do 1983. godine spomenuti nacin suzbijanja muhe u mnogim maslinicima uzduz nase obale.
I sa stajalista suzbijanja maslininog moljca bilo je nuzno razmotriti mogucnsot zamjene uobicajenih sa selektivnim nacinima suzbijanja. Zbog tog su se proveli pokusi tijekom 1978., 1979. i 1980. godine Bacilus thuringiensis, mikrobioloskim insekticidom temeljenim na suspenziji. Ishodi tih pokusa pokazali su da je moguce suzbiti i moljca ne ugrozavajuci covjeka i bioloski sklad u maslininoj biocenozi. Takav nacin suzbijanja maslininog moljca prihvacen je od mnogih nasih maslinara.
Usporedo sa spomenutim istrazivanjima i demonstracijama u odnosu na maslininu muhu i moljca obavljena su opsezna istrazivanja o mogucnostima uporabe korisnih insekata (paraziti) za borbu protiv spomenutih stetnika. U prvom redu to je bila parazitska osica Opius concolor, koja u maslinicima sjeverne Afrike i juzne Italije zivi na racun maslinine muhe, a u drugom redu to su bili Chelonus eleaphilus i Trichogramma oleae, koji se razvijaju unistavajuci maslininog moljca. Da bi se uspostavio njihov masovni uzgoj u laboratoriju Odjela, bilo je nuzno osigurati masovnu proizvodnju njihovih laboratorijskih domacina, a to je za prvog parazita bila sredozemna vocna muha (Ceratitis capitata), a za druga dva parazita brasneni moljac (Anagasta kuhniella). Taj je posao zapocet 1964. godine laboratorijskim uzgojem sredozemne vocne muhe da bi se 1966. godine upotpunio uzgojem njezinog laboratorijskog parazita, O. concolora. Laboratorijski uzgoj C. eleaphilusa i T. oleae uspostavljen je u laboratoriju Zavoda 1968. godine.
Prva oslobadanja laboratorijskih populacija O. concolora provedena su 1968. godine. U godinama sto su slijedile obavljeni su novi pokusi s oslobadanjem Opiusa na cijelom jadranskom podrucju.
Oslobadanje C. eleaphilusa i T. oleae, koji u prirodnim uvjetima parazitiraju maslininog moljca obavljeno je u vise maslinika tijekom 1970. i 1971. godine.
Pored iznesenog obavljena su istrazivanja vezana uz mogucnsot suzdbijanja maslinine muhe pomocu sterilnih muzjaka. Ta istrazivanja su obavljena u vrlo uskoj suradnji s Entomoloskim laboratorijem Internacionalne agencije za atomsku energiju (IAEA/FAO) koji se nalazi u Seibersdorfu kraj Beca. Od lipnja 1973. godine pa do kraja 1976. dostavljeno je ukupno oko 1.630.000 steriliziranih jedinki od kojih je oko 740.000 bilo oslobodeno na kornatskom otocicu Sit. Ishodi tih istrazivanja su objavljeni u nasim i inozemnim casopisima, odnosno priopceni na tuzemnim i inozemnim (Chania na Kreti, Tunis, Jaen u Spanjolskoj, Lecce u Italiji) znanstvenim skupovima.
U okviru djelovanja Zavoda organizirana je 1979. godine i ,,Sluzba zastite bilja" koja u skladu s teznjama Zakona o zastiti bilja (NN 10/79) obavlja slijedece poslove:
Znanstveno istrazivacka zadaca Zavoda jest nastaviti radom na integriranoj zastiti bilja, a koja ukljucuje uporabu svih raspolozivih metoda biljne zastite s naglaskom na bioloske mjere, a u cilju kontrole najznacajnijih stetnika nasega podneblja, ocuvanju okolica i doprinosa proizvodnje sto zdravije hrane.